titleline
Vi ste trenutno ovde: Početna arrow Aktuelnosti arrow Belgijski profesori u Maderi
Caffe&Bar naslovna
Knjiga Bantaski Rejon

Za prikaz banera potrebno je da imate instaliran minimum FlashPlayer 8.

Get Adobe Flash player

Belgijski profesori u Maderi

Mus i terin od guščje džigerice, mus od pastrmke, pileći galantin, pita od lososa, supa od dinje i bermeta samo su neki od specijaliteta koje su zajedno s kuvarima beogradske Madere spremili Astle Renatus Jan T i Goris Jozef Florent Lodevijk Marija, profesori jedne od prestižnih evropskih škola kuvanja PIVA iz belgijskog grada Antverpena.

 

To je, prema rečima Ane Mladenović, direktorke Madere, samo početak saradnje čuvenog beogradskog restorana i škole PIVA, u okviru koje su belgijski profesori došli kako bi sa srpskim kuvarima razmenili znanja i iskustva. Saradnja je pokrenuta na ideju menadžera Madere Nebojše Dapčevića, koji je i sam dugo živeo u Belgiji, ali i uz veliku pomoć belgijske ambasade u Beogradu. Ideja je, takođe, da u budućnosti kuvari iz Madere posete školu u Antverpenu.

 

Belgijski profesori u Maderi

 

A gosti će se u Belgiju vratiti, kako kažu za Caffe&Bar, sa utiscima o Srbima kao gostoljubivim, druželjubivim i prijateljski raspoloženim ljudima „koji jedu ogromne količine mesa“.

 

– Mi u Belgiji volimo mnogo da jedemo. Naše su porcije velike, ali u njima ima ribe, povrća i sosova. Za belgijsku kuhinju inače kažu da ima francuski kvalitet i nemački kvantitet. Ali s ovolikim količinama mesa u porciji još nismo imali prilike da se sretnemo – s osmehom kaže Goris Jozef Florent Lodevijk Marija, ne propuštajući da pohvali i „odlična srpska vina“.

 

On ističe da je naročito zadovoljan saradnjom sa srpskim kuvarima koji su, kako kaže, željni znanja, što su i pokazali postavljajući brojna pitanja.

 

– Mi smo došli da razmenjujemo mišljenja, a ne da se postavimo kao da smo neki bogovi koji znaju sve – kaže profesor škole PIVA.

 

Zadovoljan je i Zoran Stevanović, zamenik šefa kuhinje u Maderi, koji je bio domaćin gostima iz Belgije.

 

Sa ovakvim vidom saradnje još se nismo sreli. Oni vas prosto teraju da im postavljate pitanja. Na taj način stvorili smo sjajnu atmosferu u kojoj smo mnogo mogli da naučimo. Učili su nas, pre svega, o nekim novim tehnikama, recimo u pečenju mesa. Pažnja se, zapravo, posvećuje unutrašnjoj temperaturi, a ne vremenu pečenja. Tu temperaturu pratimo uz pomoć digitalnih termometara. U zavisnosti od toga kako želimo da nam meso bude spremljeno, pečenje se prekida kad se dostigne tražena unutrašnja temperatura. Vreme pečenja više nije toliko važno – kaže Stevanović.