titleline
Vi ste trenutno ovde: Početna
GastroMag
Darko Jakšić, načelnik Odeljenja za vinogradarstvo i vinarstvo Ministarstva poljoprivrede
Strana 1 od 2

Pred nama je dug put

 

„Kada je regulacija vinskog sektora u pitanju, mi smo trenutno najnaprednija zemlja u regionu i uskladili smo se sa svim zakonima Evropske unije koji se odnose na vinogradarstvo. Ali, kada je reč o problemima i proizvodnji, mi smo na začelju“, rekao je, između ostalog, Darko Jakšić, savetnik u Ministarstvu poljoprivrede, govoreći za Caffe&Bar o tome šta je sve država uradila u sektoru vinogradarstva, šta trenutno radi i šta nas još očekuje

Darko Jakšić

Složićemo se da se poslednjih godina o vinu mnogo češće priča, da sve više znamo šta tražimo kada ga kupujemo ili naručujemo u restoranima, da je ponuda ne samo u restoranima već i u vinotekama i prodavnicama sve bolja – jednostavno, kultura vina u našoj zemlji sada je već na zavidnom nivou. Ali o vinu više „ne brinu“ samo potrošači. Pre nekoliko godina njime su ubrzano počeli da se bave i domaći proizvođači, ali i država. Početkom ove godine na snagu je stupio novi Zakon o vinu i rakiji, a naša zemlja, sa Ministarstvom poljoprivrede na čelu, učinila je mnogo kako bismo se uskladili sa svim evropskim zakonima kada je proizvodnja vina u pitanju. Ali to je samo početak. Pred nama je još mnogo onog što treba promeniti u sektoru vinogradarstva i vinarstva.

Šta je sve urađeno protekle godine u sektoru vinarstva i vinogradarstva?

Urađeno je mnogo, prvenstveno uz pomoć projekta Jačanje vinarstva i vinogradarstva u Srbiji. U okviru tog projekta, čija je vrednost bila milion i po evra, a koji je finansirala Evropska unija, stručnjaci iz španske regije Rioha pomogli su nam da donesemo novu zakonsku regulativu koja će biti u skladu sa propisima Evropske unije. Morali smo da uvedemo vinogradarski registar, što je osnov svega. Naime, veoma je važno da se svi vinogradi u zemlji popišu i da se sa tačnim podacima nađu u vinogradarskom registru. Tek kada završimo taj registar, imaćemo mogućnost da dobijamo novac iz fondova za razvoj vinskog sektora. Poslednjih godina radili smo i na usaglašavanju rada državnih enoloških laboratorija, koje sada rade po evropskim metodama i standardima, a naši ljudi prošli su odgovarajuću obuku i osposobljeni su da rade u skladu sa svim propisima i pravilima EU. Projekat je trajao dve i po godine. Odmah posle toga sa novim projektom aplicirali smo kod IPA u Briselu.

Na šta se odnosi novi projekat?

Na transformaciju geografskog porekla i novu rejonizaciju, odnosno regionalizaciju. Rejonizacija je u našoj zemlji urađena sedamdesetih godina. Prema njoj, imali smo devet rejona, 16 podrejona i 150.000 hektara pod vinovom lozom. Moramo da uradimo novu rejonizaciju kako bismo proizvođačima omogućili i olakšali da proizvode vino sa geografskim poreklom. Mnogi proizvođači, na primer Rubin, imaju problem jer im se vinogradi nalaze u različitim rejonima (po staroj podeli), pa ne mogu da proizvode vina sa geografskim poreklom. Mi želimo da povećanjem površine rejona omogućimo da vina nose oznaku geografskog porekla.

Da li je nova podela već završena i kako će izgledati?

Podela još nije precizirana jer se na projektu i dalje radi. Inače, prema novom Zakonu o vinu, koji je već na snazi, uveli smo nov naziv – region. U planu su tri regiona: Vojvodina ili Panonska Srbija, Centralna Srbija ili Moravska Srbija i Kosovsko-metohijska Srbija. U ta tri regiona mogu da se proizvode regionalna vina. To je bivša kategorija stonih vina sa geografskim poreklom koja više ne postoji.

 

Kada jednom prihvatimo elaborat za proizvodnju kvalitetnih vina, proizvođači će se kasnije samo jednom godišnje prijavljivati za kontrolu proizvodnje vina sa geografskim poreklom
Šta to znači u praksi?

To znači da jedan proizvođač može da koristi 85 odsto grožđa iz Vojvodine i 15 odsto grožđa iz Moravskog regiona i da to nazove regionalnim vinom. To je jedna kategorija. Druga kategorija je vino sa geografskim poreklom koje bi imalo dve potkategorije, kvalitetno vino sa geografskim poreklom (KPK) i vrhunsko vino sa geografskim poreklom (KPGK). Svaki region imao bi rejone, na primer rejon Fruške gore u regionu Vojvodina. To znači da jedan proizvođač koji se nalazi u okviru jednog od tri regiona može da koristi grožđe iz nekoliko rejona tog regiona i da njegovo vino dobije oznaku vrhunsko. Na taj način omogućili smo da više naših vina nosi oznaku geografskog porekla.

Kada će ta podela početi da se primenjuje?

U najboljem slučaju, u septembru sledeće godine. Pre nego što se ta podela usvoji, treba da bude raspisan tender za zemlju koja bi trebalo da nam pomaže i bude neka vrsta mentora. To će biti neka od zemalja EU jer sve mora da bude urađeno u skladu sa tamošnjim standardima.

Šta još treba da bude urađeno pre nego što se usvoji nova regionalizacija?

Mnogo istraživanja. Treba dobro ispitati sastav zemljišta, uzeti u razmatranje klimatske i meteorološke uslove za poslednjih 30 godina, videti koje sorte grožđa danas imamo. Na osnovu svih prikupljenih podataka prave se granice rejona kako bi se tačno znalo gde se koji rejon prostire i koje zemljište obuhvata. Drugi deo odnosi se na transformaciju proizvodnje vina sa geografskim poreklom. Ranije su proizvođači osim svog grožđa koristili i grožđe iz drugih delova Srbije, ali su uvozili i makedonska vina u rinfuzu i od svega toga pravili svoja vina. To sada neće biti moguće jer će biti stroga kontrola vina koja nose oznaku geografskog porekla. Sada će se sve bazirati na oznakama i biće potrebno da proizvođači rade na promociji jedne geografske oznake, da je brane i da je zaštite.

Ko donosi konačnu odluku o tome da li će predložena tri regiona biti i konačna?

U Ministarstvu poljoprivrede sam deset godina, a već sedam radim na strategiji vinarstva i vinogradarstva. Dosadašnje iskustvo pokazalo mi je da smo mi u Ministarstvu uvek bili za korak ispred proizvođača. Ali, to ne znači da se s njima ne konsultujemo i da nam njihovo mišljenje nije bitno. Za sve što smo svih ovih godina radili uvek smo se konsultovali s njima. Proizvođači su čak i govorili da mi više brinemo o njima nego oni sami o sebi. Tako će biti i sa ovom regionalizacijom. Njihovo mišljenje biće veoma značajno. Ako oni kažu da žele staru podelu i da imamo samo stona vina, biće tako, ali nadajmo se da oni to neće želeti. Ono gde ćemo se mi mešati jeste struka.

Na koji ćete način to raditi?

Regioni će se jasno razlikovati po klimatskim uslovima. U okviru regiona postojaće rejoni, kojih za sada ima devet, a možda ih bude i više. Kao što sam rekao, jedan proizvođač moći će da meša grožđe iz različitih rejona, pa čak i regiona, u odgovarajućem odnosu, pa da vino nosi oznaku kvalitetno i vino sa geografskim poreklom. Međutim, moraće jasno da bude definisano od kojeg se grožđa vino pravi i odakle to grožđe dolazi. Želimo da zakonskim regulativama olakšamo proizvođačima, a ne da im otežamo.

 

Ono na čemu najviše treba da radimo jeste promocija domaćeg srpskog vina, a ne pojedinačno proizvođača
Da li će postojati određene oznake za regione i rejone?

Hoće, to je još jedna novina. Naime, od sledeće godine imaćemo evidencione markice, samolepljive i one koje se lepe. Markice će biti zelene, crvene i ljubičaste. Na njima će biti vidljivo koje je kategorije vino, i samo ono vino koje ima tu markicu moći će da se nađe u prodaji.

Zašto se uvode te markice?

Najviše zbog potrošača, koji će sada prepoznavati kvalitet vina po području, a ne samo po proizvođaču, kao do sada. Potrošači će na osnovu boje markice i oznake koja na njoj stoji, a to je KP, KPK ili KPGK, znati o kakvom je vinu reč. Želimo da proizvođači budu u drugom planu, iza geografskog porekla vina. Ali, ono na čemu najviše treba da radimo jeste promocija domaćeg srpskog vina, a ne pojedinačno promocija proizvođača. Mnogi od potrošača nemaju poverenja u domaća vina, a ovim promenama želimo da im povratimo to poverenje, da im omogućimo da dobiju kvalitet i da ga lako prepoznaju.

Ko će ocenjivati da li su vina kvalitetna ili ne?

Postojaće procedura za određivanje geografskog porekla u koju će proizvođači morati da uđu pre nego što započnu proizvodnju. Oni će morati da naprave elaborat, ali ne kao ranije kada su elaborati imali po 300 stranica, od kojih je možda bilo bitno samo ono što piše na pet. To su sada kraći formulari, ne previše komplikovani za popunjavanje. Potrebno je da se navede gde se nalaze vinogradi, koji je prinos i sorta. Zbog tako lake procedure, već imamo mnogo više prijava nego prethodnih godina. Prošle godine imali smo sedam vinarija koje su aplicirale, ove godine 43, a za sledeću su aplicirala 53 proizvođača. To ne znači da će svi oni i proizvesti vina sa geografskim poreklom.

Šta se dešava nakon što se predaju elaborati?

Mi odlazimo na teren kako bismo GPS uređajima proverili da li zaista proizvođači imaju toliko vinograda koliko su prijavili. Dešavalo se da neki proizvođači kažu da imaju 20 hektara, a mi GPS-om premerimo dva. Ali sve će to biti lakše kada se završi upisivanje u vinogradarski registar, gde će biti upisano koliko vinograda imate. Kada jednom prihvatimo elaborat za proizvodnju kvalitetnih vina, proizvođači će se kasnije samo jednom godišnje prijavljivati za kontrolu proizvodnje vina sa geografskim poreklom.

Prethodna strana - Sledeća strana ►
Strana 1 od 2