Kompromis umesto zabrane
Nacrt zakona o zabrani pušenja predviđa da u lokalima u kojima je prostor za goste veći od 80 kvadrata, najmanje 50 odsto te površine bude određeno kao nepušačka zona

Inicijativa ugostitelja da se prilikom donošenja Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, kada je reč o ugostiteljskim objektima, primeni kompromisno rešenje i odustane od potpune zabrane, urodila je plodom. Nacrt zakona koji će se uskoro naći pred poslanicima Narodne skupštine predviđa da se u svim ugostiteljskim objektima čija je ukupna upotrebna površina veća od 80 kvadratnih metara, a koji se ne nalaze u okviru drugog prostora u kome je pušenje zabranjeno u skladu sa zakonom (objekti u tržnim centrima, na primer), najmanje 50 odsto prostora (ali i stolova, pultova, šankova i drugih površina na kojima se služi hrana ili piće i koji su grupisani u vizuelnu celinu) bude određeno kao nepušačka zona.
Ako ugostiteljski objekat nije moguće ravnomerno raspodeliti na pušački i nepušački deo, vlasnik je dužan da njegov veći deo (stolove, pultove, šankove i druge površine) odredi kao deo u kome je pušenje zabranjeno. Taj prostor, predviđeno je nacrtom, mora biti pored ulaza u ugostiteljski objekat.
U svakom od tih prostora, odnosno na svakom stolu ili šanku, vlasnik ili odgovorno lice dužno je da istakne znak zabrane pušenja, odnosno znak da je pušenje dozvoljeno.
Osim toga, vlasnici ugostiteljskih objekata čija je površina veća od 80 kvadrata mogu od odrede i posebnu prostoriju isključivo za pušenje, ali tako da u njoj ne mogu da se služe i konzumiraju hrana ili piće. Ako se vlasnici ugostiteljskih objekata odluče za takvo rešenje, dužni su da iznad vrata ili pored vrata te prostorije istaknu oznaku o tome, kao i broj osoba koje u isto vreme mogu biti u prostoriji za pušenje. Taj broj mora da zavisi od kapaciteta ventilacionog sistema za prečišćavanje vazduha u pomenutoj prostoriji. Ispred ulaza u prostoriju za pušenje, kao i u samoj prostoriji, vlasnik ugostiteljskog objekta biće dužan da obezbedi da se u slučaju kvara ventilacionog sistema automatski pojavi oznaka: „Zabranjeno pušenje zbog kvara na ventilacionom sistemu“.
Pomenuta prostorija mora da bude potpuno zatvorena i sa kliznim vratima koja mogu samostalno da se zatvaraju.
Ventilacioni sistem u toj prostoriji mora biti izdvojen od onog u ostatku lokala i izveden tako da vazduh s duvanskim dimom iz prostorije za pušenje ne sme da prelazi u druge zatvorene prostorije koje čine ugostiteljski objekat. Vazduh iz prostorije za pušenje ne sme da se reciklira već da se preko ventilacionog sistema izvede u otvoreni prostor.
Vlasnici ugostiteljskih objekata čija je površina manja od 80 kvadratnih metara mogu da se opredele da li će njihov objekat biti pušački ili nepušački. Obaveštenje o tome dužni su da istaknu na ulaznim vratima kako bi gosti znali u kakvu vrstu objekta ulaze. Izgled znaka koji treba da bude istaknut na vratima određen je zakonom.
U objektima koji služe hranu i piće, ali imaju i smeštajne kapacitete (hotel, motel, hostel...), pušenje će biti dozvoljeno samo u tačno određenim sobama (sprat i broj sobe), što će odgovorno lice morati da utvrdi pismenim dokumentom. Gostu u takvim objektima mora da bude ponuđeno da sam izabere da li će uzeti sobu za pušače ili nepušače, a na ulaznim vratima u tu sobu mora biti istaknut odgovarajući znak.
Da bi mogla da bude određena za pušenje, jedna prostorija u okviru smeštajnog kapaciteta mora da ima plafon i da je sa svih strana potpuno zatvorena tvrdim zidovima da vazduh iz nje ne bi preko ventilacionog sistema dospeo u prostorije u kojima pušenje nije dozvoljeno, kao i da se njena vrata ne otvaraju u prostoriju u kojoj pušenje nije dozvoljeno (osim u slučaju da soba ima vrata koja se mehanički zatvaraju). Vlasnik ili poslovodstvo hotela mogu da donesu odluku i da je pušenje u svim sobama zabranjeno. Na deo ugostiteljskog objekta za smeštaj u kome se služi i konzumira hrana ili piće primenjuju se odredbe zakona koje se odnose na samostalne ugostiteljske objekte čija je površina veća ili manja od 80 kvadrata.
U svim radnim prostorijama ugostiteljskog objekta smeštajnog tipa pušenje je zabranjeno.
Poštovanje zabrane pušenja u objektu kontrolisaće odgovorno lice i nadležni inspekcijski organi. Tu dužnost odgovorno lice može na osnovu pismene odluke da prepusti nekom od zaposlenih. U slučaju da se u lokalu radi po smenama, kontrolu zabrane pušenja obavlja neko od zaposlenih u svakoj smeni.
U svakom ugostiteljskom objektu na više vidnih mesta mora da bude istaknuto ime osobe koja je odgovorna za kontrolu zabrane pušenja, s podacima o mestu gde se to lice nalazi i telefonskim brojem na koji se može prijaviti pušenje u tom prostoru. Ta osoba obavezna je da kontroliše primenu zakona o zabrani pušenja, da onome ko ne poštuje zabranu naloži da prestane da puši i da preduzme mere da se iz tog prostora udalji osoba koja ni posle usmenog naloga ne prestane da puši. U slučaju prekršaja zabrane pušenja odgovorno lice mora da sačini izveštaj koji zaposleni koji je povredio radnu disciplinu ili gost objekta mora da čuva najmanje godinu dana.
Sprovođenje odredaba pomenutog zakona u ugostiteljskim objektima nadziraće pre svega sanitarna i turistička inspekcija, ali i inspekcija rada MUP-a preko inspektora za preventivnu zaštitu. Inspekcije će međusobno sarađivati i razmenjivati informacije o preduzetim merama.
Inspekcija koja bude kontrolisala zabranu pušenja moći će da pregleda prostor u kome je zabranjeno pušenje i prikuplja potrebne dokaze merenjem i drugim metodama, da sasluša i uzme izjave od osobe koja je prekršila zabranu pušenja, kao i od odgovornog lica u ugostiteljskom objektu, da izrekne novčanu kaznu koja se naplaćuje na licu mesta, da protiv osobe koja je prekršila zabranu pušenja i protiv odgovornog lica, podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka kod nadležnog organa.
Vrstu potrebnih dokaza o pušenju i način na koji se oni prikupljaju i na koji se utvrđuje prisustvo duvanskog dima u prostoru u kome je pušenje zabranjeno, kao i obrazac kojim se naplaćuje novčana kazna na licu mesta, odrediće ministar zdravlja.
Vlasnik i osoblje ugostiteljskih objekata biće dužni da inspektorima tokom inspekcijskog nadzora omoguće nesmetano obavljanje posla.
Predlogom zakona predviđeno je i da buduća komunalna policija na teritoriji Beograda, kao i nadležni organ opštine, na teritoriji opštine, obavljaju nadzor zabrane pušenja kao povereni posao. Zakon je predvideo i veoma visoke kazne za nepoštovanje zabrane pušenja, pa će tako svako fizičko lice koje se zatekne u prekršaju morati da plati 5.000 dinara na licu mesta.
Kaznu od 500.000 do milion dinara moraće da plati pravno lice ako ne sprovede zabranu pušenja u zatvorenom javnom prostoru u kome je pušenje zabranjeno, ako se u ugostiteljskom objektu za smeštaj za koji nije doneta odluka da je pušenje zabranjeno u svim sobama, pismenim dokumentom ne odrede posebne sobe u kojima je pušenje dozvoljeno, ako se na vidnom mestu ne istakne znak zabrane pušenja ili znak da je pušenje u određenim prostorijama dozvoljeno, ako se ne istaknu ime i ostali podaci o licu ovlašćenom za kontrolu zabrane pušenja u tom prostoru, ako se ne sačini izveštaj o povredi zabrane pušenja ili se ne čuva najmanje 12 meseci od dana kada je sačinjen.
Za nesprovođenje zabrane pušenja u svom objektu odgovorno lice moraće da plati kaznu od 30.000 do 50.000 dinara, a preduzetnik od 300.000 do 500.000 dinara.
U svakom lokalu na više vidnih mesta mora biti istaknuto ime osobe odgovorne za kontrolu zabrane pušenja, s podacima o mestu gde se nalazi i telefonskim brojem na koji se može prijaviti pušenje u tom prostoru.
Tekst: Zoran Knežević


