titleline
Vi ste trenutno ovde: Početna arrow Novi broj arrow Recommended Srbija, Restoran Tre merli , Valjevo
GastroMag
Recommended Srbija, Restoran Tre merli , Valjevo

Tre merli, restoran koji je osvojio srca velikog broja ljubitelja dobre hrane i vina, jedan je od retkih u Valjevu i okolini na čijem se meniju, osim pica i testenina, nalaze i bifteci, morski specijaliteti, karpaćo, uvozni sirevi... A ni pice nisu obične, pa se kao specijalitet kuće izdvaja kalcona sa duvan-čvarcima i kajmakom

 
Restoran Tre merli

Priča o restoranu Tre merli vezuje se za priču o vinima. Naime, kada se 2002. godine vratio u Valjevo i napravio Vinariju Tamuz, Milijan Jelić shvatio je da kafane u njegovom rodnom gradu i okolini na meniju jedino imaju pečenje i jela sa roštilja. Milijanu Jeliću tako se rodila ideja da bi bilo lepo da otvori restoran u kojem će uz svoje vino moći da jede sve što je voleo u zemljama koje je posetio i u kojima je živeo. Zato je svoj restoran nazvao Tre merli – Tri kosa. Inače, ptica kos poznata je po tome što voli grožđe. Od grožđa nastaje vino, a hrana i vino su neodvojivi. U restoranu Tre merli priča se priča o vinima i hrani.
 

Tre merli je italijanski restoran koji se nalazi u centru Valjeva. Otvoren je 2005. godine, a za njegov unutrašnji dizajn zaslužan je sam vlasnik. Iako je prvobitno postojala samo jedna prostorija, nedavno je dodata još jedna, pa restoran sada može da ugosti oko 50 posetilaca. Donja, nova sala, u kojoj su zadržani prvobitni lučni svodovi od cigle i kameni zidovi, intimnija je od druge. Možda i najzanimljiviji detalj jeste maketa drvenog jedrenjaka. Unutrašnjost restorana u obe sale dopunjuju zidne police sa dobrim stranim vinima i vinima Vinarije Jelić. U restoranu se nalazi jedna od prvih peći za picu na drva u kraju, koja je uvezena iz Italije. Po otvaranju, vlasnik restorana Tre merli susreo sa sa nizom poteškoća. Restoran nije radio onako kako je bilo planirano. Kupovna moć Valjevaca nije baš na visokom nivou. Kao i mnogi gradovi u Srbiji, i Valjevo je u krizi još od devedesetih godina, ima dosta nezaposlenih, a i oni koji rade imaju male plate. Osim toga, pozicija grada i nije najzavidnija, zaobilaze ga svi putevi, pa je malo u zapećku.

Osim restorana u Valjevu, na Pov lenu po red vinarije po stoji sala za degustaciju u kojoj se po zakazivanju, za partnere, specijalne goste ili na zahtev firmi, može organizovati doručak, ručak ili večera zatvo renog tipa, a na jelov niku su nacionalni specijaliteti: domaći sir i kajmak sa Povlena, duvan- -čvarci, domaći hleb, pečenje sa ražnja ili ispod sača, punjena riba... U pripremi je i konak u blizini manastira Lelića, neka vrsta hotela sa osam soba. Konak je delimično u funkciji, a biće verovatno završen sledeće godine. U planu je i izgradnja apartmanskih bungalova. U takvom okruženju nije bilo lako opstati, pogotovo ako u lokalnim kafanama možete pojesti ćevape za samo 150 dinara. U restoranu Tre merli cene hrane i pića znatno su više od prosečnih u gradu. Ipak, restoran je opstao, a velika promena nastala je pre godinu i po dana kada je Jelić upoznao sadašnjeg menadžera, takođe Valjevca Dejana Aćimovića, i uspeo da ga nagovori da se vrati u rodni grad.

 

– Poslednjih petnaest godina nisam živeo u Valjevu. Radio sam u Budvi u Admiralu i u Beogradu u Taboru, i kad sam došao u Tre merli, shvatio sam da ću biti prinuđen da uvedem mnogo izmena. Prvih nekoliko meseci radio sam po ceo dan i noć, morao sam sve da nadgledam. Malo sam obogatio ponudu, dodao meso i ribu. Promenio sam i dobavljače. Sa klanicom Divci imamo odličnu saradnju. U blizini je i ribnjak odakle vadimo svežu pastrmku, a imamo i dimljenu. Za voće i povrće idem u veleprodaju Bošković. Čak i brašno koje koristimo pripremljeno je posebno za nas, u mlinu Matić. Sve namirnice moraju da budu odličnog kvaliteta jer utiču na ukus jela – objašnjava Aćimović.

 

Prema njegovom mišljenju, ugostitelji u našoj zemlji ne trude se mnogo da nešto promene, da krenu napred, pa je tako, na primer, trend da se otvaraju etno restorani. Osim toga, kako kaže Aćimović, sve je zasnovano na ćevapima i roštilju. Restoran Tre merli razlikuje se od ostalih ne samo po ponudi italijanskih jela i vina koja su Valjevci naučili da cene već i po usluzi.

 

– Kad sam došao, osoblje je radilo u farmerkama, a danas su svi obučeni u uniforme. Svi su završili lokalnu ugostiteljsku školu, vrlo su mladi i vredni. Zaposleni su išli na dvonedeljnu specijalizaciju u Kruševac, gde je postojala slična pica peć na drva, kako bi naučilo da radi s lopatom za pice, dok je recepte za testo doneo vlasnik iz italijanskih picerija u Pragu, gde je živeo godinama. Osoblje se nije menjalo poslednjih godinu dana. Imamo četiri konobara, dva pica majstora, četiri kuvarice, spremačicu. Dočekujemo goste uz osmeh, što je za ovaj kraj neobično. Naučio sam personal da nijedan gost ne može da izađe iz restorana a da ga prethodno ne pitaju da li je hrana bila ukusna, da li je sve bilo u redu. Tome su se Valjevci čudili jer nisu navikli, pa su često grubo odgovarali: „Sve je dobro, šta me to pitaš?“ Međutim, ipak bi zapamtili, dopalo im se da ih neko pita za mišljenje, pa bi se na kraju i vratili – objašnjava Aćimović. Gosti uglavnom dolaze na večeru, a četvrtkom, petkom i subotom nema slobodnih stolova, tako da mesto mora unapred da se rezerviše. Često dolaze namenski, da pojedu specijalitet koji najviše vole.

 

– Ništa ne pripremamo unapred, već kad se naruči. Bolje je da gost malo i sačeka, a da sve bude kako treba. U početku sam morao da pokazujem kako jelo treba da izgleda. Kuvari moraju strogo da se pridržavaju recepata, da svako jelo bude uvek isto, ujednačeno, da na jelovniku stalno bude svega. Goste treba negovati, svaki put kad dođu u restoran, treba da dobiju hranu koja ima isti ukus kao i prethodni put. Često gosti kao poklon dobijaju desert, konjak ili čašu vina. Borimo se na sve načine da dovedemo goste. Tre merli danas je jedino mesto u Valjevu i okolini u kome može da se pojede pravi biftek koji je odležao u pacu. Imamo i odlične krempite, koristimo recept iz Maroka koji znamo samo kuvarica Tanja i ja – kaže Aćimović. Tre merli pruža i usluge keteringa raznim medicinskim i drugim seminarima koji se održavaju u hotelima u Valjevu, a učesnici seminara dolaze i da jedu u restoranu. Posećuju ga i poznati Valjevci. Naravno, vina Jelićeve vinarije mnogo doprinose radu restorana pošto se često dešava da organizovane grupe koje obilaze vinograde svoju posetu završe u Tre merliju.

Sote Tre merli

 

  • Šoljica pirinča
  • Pola manje glavice crnog luka
  • 260 g pilećeg filea sečenog na trake
  • 50 g šampinjona
  • 2 kisela krastavčića sečena na trake
  • 2-3 kapi soja sosa
  • Kašičica kisele pavlake
  • Kašičica senfa
  • Kašičica-dve kečapa
  • Malo belog vina
  • Bujon
  • Vočester

 

Način spremanja


Skuvati pirinač. Sitno seckan crni luk propržiti, pa dodati piletinu. Kada je piletina malo propržena, dodati šampinjone i kisele krastavčiće. Dodati soja sos, kiselu pavlaku, senf i kečap. Izmešati, pa dodati malo belog vina, malo bujona i vočestera. Začiniti vegetom, biberom, peršunom. Uz gotov sos sa mesom servirati pirinač.

Špageti s morskim plodovima

 

  • 125 g špageta
  • 180 g morskih plodova
  • Češanj belog luka
  • Malo belog vina
  • 9 kašika pelata
  • Bosiljak, peršun, ruzmarin


Način spremanja


Skuvati špagete. Morske plodove prokuvati i procediti. Na malo maslinovog ulja propr žiti beli luk, dodati morske plodove i malo belog vina. Malo propržiti, pa dodati devet kašika pelata, so i biber i sve zajedno prokrčkati. Kuvane špagete sipati u sos, pomešati i servirati.