
Iako je u kafani proveo veći deo svog života i ceo svoj radni vek, kao dečak Mihajlović nije imao ambicija da se bavi ugostiteljstvom. Posle osnovne škole koju je završio u Gračku, gde mu je otac držao kafanu, upisao je Srednju elektrotehničku školu u Beogradu. Međutim, zbog nesporazuma sa najstarijim bratom koji je tada bio upravnik beogradskog hotela Jugoslavija vratio se iz Beograda i skoro kradom upisao u aleksandrovačku gimnaziju.
„Veče pred polazak u školu priznao sam ocu da sam se upisao u gimnaziju. Međutim, pošto sam mu ja deveto dete, a on je već bio star, otac je smatrao da treba da završim školu posle koje ću odmah početi da radim, pa je rano ujutro otišao u Aleksandrovac, uzeo moja dokumenta iz gimnazije i upisao me u Ugostiteljsku školu u Vrnjačkoj banji. Sećam se da su ga kad smo tog jutra došli u školu, pitali da li nas ima još jer sam ja bio šesto njegovo dete koje je on upisao u tu školu. Tako sam ni kriv ni dužan zalutao u tu školu i upisao smer konobar. Bio sam odličan đak sve četiri godine i za šampite kod nekog Čede u obližnjoj poslastičarnici, mnogim drugovima iz razreda radio sam pismene zadatke“, priseća se Mihajlović...
